Izrada više prilago?enih konfiguracija
Konfigurisanje AutoCAD-a pomoću okvira za dijalog Options
Instaliranje i konfigurisanje AutoCAD-a
nstaliranje AutoCAD-a, koje je nekada trebalo izbegavati što više, sada je vrlo jednostavno. AutoCAD 2000 se isporučuje isključivo na CD-u. Praktično treba samo staviti CD u odgovarajuću CD jedinicu i pratiti uputstva na ekranu. Kao i kod ostalih softvera koji imaju program za instalaciju, pre početka instalacije treba da zatvorite sve ostale aplikacije, uključujući i antivirusne programe.
Nisam obuhvatila posebne podatke vezane za instalaciju AutoCAD-a na mrežu. To ćete naći u poglavlju 3 priručnika AutoCAD Installation Guide.
Tokom instalacije AutoCAD-a, program za instalaciju prikazuje niz ekrana. Unesite potrebne podatke ili odaberite šta želite, i pritisnite dugme Next za prelazak na sledeći korak. Evo kako to ide:
Tipična instalacija instalira najčešće korišćene alatke, ali ne instalira alatke Express ni teksture (koje se koriste za rasterizaciju). Kompaktna instalacija je idealna za prenosivi računar (laptop), odnosno kada imate veoma ograničen prostor na disku. Prilago?ena (engl. custom) instalacija omogućava pojedinačno biranje stavki koje želite da instalirate. Kada izaberete prilago?enu instalaciju, na raspolaganju vam je sledeća ponuda:
Naravno, trebaju vam programske datoteke pošto bez njih ne možete da koristite AutoCAD. Možda ćete moći da radite bez primera, udžbenika i Express alatki. Kasnije možete da se vratite i dodate šta želite, ako vam zatreba nešto što niste od početka instalirali.
Izaberite tip instalacije i pritisnite dugme Next.
Sada možete mišem da pokažete redom Start ➪ Programs ➪ AutoCAD 2000, da biste videli AutoCAD-ov podmeni (ako ste za programske datoteke izabrali ponu?enu lokaciju). Podmeni AutoCAD-a 2000 sadrži sve ili neke od sledećih stavki:
Kao i u ranijim verzijama, Autodesk iz bezbednosnog razloga zahteva da autorizujete AutoCAD u roku od 30 dana od instalacije. Kada prvi put otvorite AutoCAD, pokrenuće se i Authorization Wizard (čarobnjak autorizacije). Ponudiće vam da autorizujete AutoCAD ili da ga pokrenete bez autorizacije, dok još čekate na svoj kôd za autorizaciju. Da biste autorizovali AutoCAD, ostavite prvu opciju (Authorize AutoCAD 2000) potvr?enu i pritisnite dugme Next. AutoCAD će otvoriti ekran prikazan na slici A-1.
Izaberite jedan od metoda autorizacije. Potvrdite da li koristite AutoCAD u preduzeću ili privatno. Zatim pritisnite dugme Next. Sledite uputstva na sledećem ekranu, odnosno nizu ekrana (zavisi od tipa instalacije koji ste izabrali). Serijski broj vašeg AutoCAD-a biće prikazan u samom okviru za dijalog.
Kada dobijete kôd za autorizaciju, upišite ga u polje za tekst i pritisnite dugme Next. AutoCAD će vam čestitati. Pritisnite dugme Finish.
AutoCAD je sada spreman za upotrebu. Standardno će vaš AutoCAD biti konfigurisan da koristi tekući sistemski ure?aj za pokazivanje i tekući sistemski štampač. Dalje konfigurisanje AutoCAD-a možete da obavite biranjem Tools ➪ Options i korišćenjem okvira za dijalog Options. Taj okvir za dijalog detaljno je opisan kasnije u ovom dodatku.
Ako ste odabrali potpunu instalaciju, dobićete i skup rutina koje AutoCAD-u dodaju niz korisnih komandi. Možete da ih instalirate i biranjem opcije Express tools u prilago?enoj instalaciji. AutoCAD će instalirati Express alatke u poddirektorijum Express direktorijuma Acad2000. Alatke Express su uglavnom iste kao Bonus alatke u verziji 14; me?utim, ima i nekoliko novih. Alatke Express su rutine koje je Autodesk uključio na zahtev korisnika. To je prvi korak u mogućoj implementaciji tih komandi u AutoCAD-u. Njih sada potpuno podržavaju prodavci softvera ili diskusiona grupa AutoCAD Express Tools, na adresi news://adesknews.autodesk.com/autodesk.expresstools . Potrošite malo vremena na probu tih rutina. Možda je neka od njih upravo ono što vam treba.
Ako ne vidite stavku menija Express, upišite na komandnu liniju EXPRESSTOOLS. Ta nova komanda učitava AutoCAD-ove Express alatke u memoriju, stavlja direktorijum Express u putanju pretraživanja pomoćnih datoteka i učitava i prikazuje meni Express u liniji menija. Nakon učitavanja rutina alatki Express, možete da prikažete i paletu sa alatkama Express. Izaberite View ➪ Toolbars. U padajućem spisku Menu Group izaberite EXPRESS. Lista Toolbars će sada prikazivati četiri palete sa alatkama. Potvrdite one koje hoćete da vidite i pritisnite Close.
Slika A-2 prikazuje te četiri palete sa alatkama.
Rutine Express nalaze se i na meniju Express. Me?utim, meni Express sadrži i sledeće rutine koje nisu uključene na bilo kojoj od Express paleta sa alatkama:
Taj meni sadrži i hiperveze do Web strane i diskusione grupe Express alatki, kao i Express Help i odgovore na najčešća pitanja Express Frequently Asked Questions.
Dodatna grupa Bonus alatki mora biti unesena na komandnoj liniji. Ona je objašnjena u tabeli A-1.
AutoCAD se konfiguriše pomoću okvira za dijalog Options. Pritisnite dugme Apply da biste primenili postavljene parametre, a okvir za dijalog ostavite otvoren. Pritisnite dugme OK da biste primenili postavljene parametre i zatvorili okvir za dijalog.
U 14. verziji konfigurisali ste AutoCAD pomoću okvira za dijalog Preferences. Mada su mnogi parametri okvira za dijalog Options isti, u AutoCAD-u 2000 ćete naći mnoge izmene, uključujući nove i izmenjene kartice samog okvira za dijalog. Nova osobina ovog okvira za dijalog je crvena ikonica crteža kraj onih stavki koje se čuvaju zajedno sa crtežom. Ostali parametri se čuvaju u Windowsovim registrima.
Odvojite vreme za prelistavanje svih kartica okvira za dijalog Options, da biste znali šta vam je na raspolaganju. Mnoge od tih parametara menjaćete vrlo retko nakon početnog podešavanja.
Kraćim putem stižete do okvira za dijalog Options kada pritisnete na desni taster miša u crtežu ili na komandnoj liniji, kad nijedan objekat nije izabran, ili kada odaberete stavku Options.
Slika A-3 prikazuje karticu Files koja omogućava konfigurisanje putanja pretraživanja, kao i zadavanje imena datoteka i njihovih direktorijuma. Verovatno ćete najčešće koristiti putanju pretraživanja pomoćnih datoteka, koja sadrži spisak direktorijuma koje AutoCAD pretražuje da bi našao menije, fontove, tipove linija, šrafure itd. Umesto da dodajete svoje namenske menije, šrafure itd. u direktorijum Acad2000\Support\, možete da napravite poseban direktorijum za te datoteke i dodate ga putanji pretraživanja pomoćnih datoteka.
Kada pritisnete stavku u glavnom spisku ovog okvira za dijalog, AutoCAD će na dnu dati njen opis. Da biste izmenili stavku, pritisnite znak + levo od nje. Potom možete da pritisnete i uklonite neku podstavku ili da pritisnete dugme Add i dodate neku podstavku. Umesto da upisujete putanju do datoteke ili direktorijuma, pritisnite dugme Browse i prokrstarite do nje. Kada završite, pritisnite OK.
Veličinu okvira za dijalog Options možete da promenite, da biste videli, recimo, sadržaj dugačkih putanja.
Kartica Display, prikazana na slici A-4, sadrži parametre vezane za prikaz kakav vidite na ekranu.
Odeljak Window Elements odre?uje hoće li trake za pomeranje i ekranski meni biti prikazani. Možete zadati broj redova teksta vidljivih na komandnoj liniji. Konačno, možete da zadate boje i fontove raznih delova prikaza. Na primer, pritiskom na dugme Colors možete da izmenite boju pozadine okruženja Model ili Layout.
Odeljak Layout elements sadrži parametre okruženja Paper Space.
Odeljak Crosshair size zadaje veličinu končanice u procentima celog ekrana. Ponu?ena vrednost je 5. Novi broj možete da upišete u polje ili da ga zadate povlačenjem klizača. Ako želite da končanica obuhvata ceo ekran, zadajte vrednost 100.
Odeljak Display resolution zadaje zaobljavanje lukova i krugova (može se podesiti i pomoću komande VIEWRES), broj segmenata u složenim linijama (može se podesiti i pomoću sistemske promenljive SPLINESEGS), zaobljavanje osenčenih objekata (sistemska promenljiva FACETRES) i broj konturnih linija po površini (sistemska promenljiva ISOLINES).
Odeljak Display performance nudi parametre koje možete da upotrebite za povećavanje brzine prikazivanja. Na primer, nekoliko parametara utiče na način prikazivanja rasterskih slika. Možete da isključite FILLMODE, koji šrafurom Solid ispunjava široke polilinije, toruse i šrafirane objekte.
Stepen izble?enja Reference Edit primenjuje se na objekte tokom menjanja spoljnih referenci na njihovom mestu. Ovaj parametar zadaje izble?enje objekata koje ne menjate, upore?eno sa objektima koje modifikujete. Za više informacija pogledajte poglavlje 19.
Kartica Open and Save, prikazana na slici A-5, sadrži parametre vezane za otvaranje AutoCAD-a i datoteka, kao i za snimanje crteža.
Odeljak File Save zadaje podrazumevani tip crteža i odre?uje da li AutoCAD uvek snima i sličicu (thumbnail) za prethodni prikaz crteža. Ako delite crteže sa korisnicima koji još nisu prešli na AutoCAD 2000, mogli biste da zadate R13 ili R14 kao podrazumevani format snimanja crteža.
Podrazumeva se da AutoCAD snima i sličicu (thumbnail) svakog crteža, tako da možete da ga vidite u prozoru za prethodni prikaz Preview, kada otvarate crtež pomoću okvira za dijalog Select File. Ukoliko isključite ovu opciju, snimljeni crteži će zauzimati manje prostora na disku.
Definisanjem procenta delimičnog snimanja kontrolišete kada će AutoCAD sa delimičnog snimanja (samo izmene koje ste uradili), preći na snimanje celog crteža. Ponu?ena je vrednost od 50 procenata veličine celokupnog crteža, čime se izbegava više snimanja u celini koja dugo traju.
U odeljku File Safety Precautions sigurno bi trebalo da promenite ponu?eno vreme izme?u automatskih snimanja crteža na najviše 20 minuta. Direktorijum gde se čuvaju datoteke automatskog snimanja zadajete na kartici Files okvira za dijalog Options.
Kada snimate novu verziju crteža, podrazumeva se da AutoCAD pravi rezervnu kopiju stare verzije. Te rezervne kopije imaju isto ime kao nove, ali nastavak imena im je .bak. Mada verovatno trošite vreme na brisanje tih kopija sa diska, one vam spasavaju život kada se neki crtež ošteti. Uvek možete da im promenite nastavak imena na .dwg i da ih otvorite kao svaki crtež. Možete i da isključite ovu opciju. Nažalost, ne možete da birate direktorijum gde se rezervne kopije čuvaju.
Potvrdite opciju Full-time CRC validation ukoliko se pri uvozu podataka u AutoCAD oni oštete, a sumnjate na hardver. Ovo je uobičajena softverska provera koja se često praktikuje pri prenosu podataka na daljinu i pomaže pri nalaženju kvara.
Dnevnik rada (log datoteka) beleži sadržaj tekstualnog prozora. Kad god radite u AutoCAD-u, novi materijal se dodaje na kraj ove datoteke. Zato bi trebalo da povremeno uredite ili obrišete deo materijala ove dnevničke (engl. log) datoteke. Da bi ovaj dnevnik počeo da se beleži, potvrdite opciju Maintain a log file. Mesto čuvanja dnevničke datoteke zadajete na kartici Files.
Kao i ostali programi, i AutoCAD stvara privremene datoteke koje postoje samo tokom sesije crtanja. Podrazumevani nastavak imena ovih datoteka je ac$. Možete da ga promenite u tekstualnom polju File extension for temporary files. Mesto čuvanja privremenih datoteka zadajete na kartici Files.
U odeljku spoljnih referenci (Xrefs) možete da uključite i isključite učitavanje spoljnih referenci prema potrebi (engl. demand loading); isto možete da uradite i pomoću sistemske promenljive XLOADCTL. Tako se učitava samo onaj deo spoljne reference potreban za regenerisanje prikaza, pa je prikazivanje ubrzano. Možete da uključite i opciju Enabled with copy, pa ćete učitavati kopiju spoljne reference, omogućujući i drugim mrežnim korisnicima da istovremeno koriste iste spoljne reference. Tako?e možete da promenite parametar Retain Changes to Xref Layers. Kada je uključena (što je podrazumevano stanje), ova opcija snima sve vaše izmene u svojstvima i stanjima sloja spoljne reference (kao što je zamrzavanje sloja). Kada ponovo otvorite taj crtež, sve izmene su sačuvane i prisutne. Konačno, možete da odredite da li tekući crtež može da se menja na svom sadašnjem mestu kada ga neko drugi referencira. Više o tome u poglavlju 19.
U odeljku ObjectARX Applications imate parametre vezane za ObjectARX aplikacije i za proxy grafiku izra?enu pomoću ObjectARX aplikacija. ObjectARX je programski jezik za izradu aplikacija koje rade sa AutoCAD-om. Na primer, komanda RENDER je ARX aplikacija. četiri mogućnosti odre?uju kada će neka ObjectARX-ova aplikacija biti učitana. Ponu?eno je da se aplikacija učitava onda kada upotrebite neku od njenih komandi ili kad otvorite crtež koji sadrži namenski objekat koji je ona izradila. Dalje ograničavanje vremena učitavanja smanjuje količinu zauzete memorije.
U padajućoj listi Proxy images for custom objects možete da kontrolišete kako se prikazuju namenski objekti koje je izradila neka ObjectARX-ova aplikacija. Polje za potvrdu Show Proxy Information dialog box odre?uje hoće li AutoCAD prikazati okvir za dijalog, koji će vas upozoriti da ste otvorili crtež koji sadrži namenske objekte.
Kartica Plotting, prikazana na slici A-6, sadrži parametre vezane za iscrtavanje crteža na ploteru i za štampanje, uključujući i tabelarne parametre stila štampanja. Kako se konfiguriše ploter objasniću kasnije u ovom dodatku.
U odeljku Default plot settings for new drawings (podrazumevani parametri štampanja za nove crteže) zadajete podrazumevani ploter/štampač za nove crteže, kao i da li će se ponovo koristiti parametri od prethodnog štampanja. Kad u AutoCAD-u 2000 zadate parametre štampanja nekog crteža, oni se snimaju zajedno sa crtežom. Pritisnite dugme Add or Configure Plotters da biste pristupili čarobnjaku za instaliranje plotera Add-a-Plotter i postojećim konfiguracionim datotekama.
U odeljku General plot options možete da izaberete hoće li AutoCAD pri promeni plotera pokušati da zadrži veličinu papira zadatu na kartici Layout ili će upotrebiti podrazumevanu veličinu papira tog plotera. Možete da odlučite i da li će vas AutoCAD upozoriti i izraditi zapisnik o grešci (error log), kada zbog više istovremenih zahteva za štampanje (port conflict) crtež dospe u red čekanja na sistemski štampač.
U istom odeljku možete da zadate kvalitet iscrtavanja OLE objekata. Ponu?eni su kvaliteti Line Art, Text, Graphics, Photograph i High Quality Photograph. Podrazumeva se kvalitet Text. Ako želite najbolji mogući kvalitet prilikom štampanja OLE objekata, potvrdite polje Use OLE application.
Cela desna strana kartice Plotting sadrži parametre stilova štampanja, koji su objašnjeni u poglavlju 17. Možete da odaberete upotrebu imenovanih stilova za nove crteže ili stilova koji zavise od boje. Tako?e birate podrazumevanu tabelu stila štampanja. Možete da zadate i podrazumevane stilove štampanja za sloj 0 i za objekte. Pritisnite dugme Add or Edit Plot Style Tables da biste skočili u direktorijum Plot Styles, gde se čuvaju stilovi štampanja. Tamo možete dvaput da pritisnete čarobnjaka Add-a-Plot Style Table da biste izradili novu ili preuredili staru tabelu stila štampanja.
Kartica System sadrži nekoliko parametara koji utiču na rad vašeg računara sa AutoCAD-om, kao i neka opšta podešavanja. Slika A-7 prikazuje karticu System.
U odeljku Current 3D Graphics Display birate upravljački program (engl. driver) grafičke kartice koji želite da koristite. Ponu?en je upravljački program HEIDI koji se isporučuje sa AutoCAD-om. Pritisnite dugme Properties da biste mu zadali parametre.
U odeljku Current Pointing Device birate ure?aj za pokazivanje. Ako imate grafičku tablu, ovde biste izabrali Wintab Compatible Digitizer ADI 4.2; ili možete da birate izme?u prihvatanja ulaza samo sa njega, ili prihvatanja ulaza i sa digitajzera i sa miša.
Ako upravo instalirate grafičku tablu, sledite uputstva proizvo?ača table da biste konfigurisali Windows za upravljački program Wintab. Grafička tabla mora da bude konfigurisana za rad sa Windowsom.
U odeljku General Options možete da uradite sledeće:
U odeljku dbConnect Options možete da odaberete snimanje spiska hiperveza zajedno sa datotekom crteža, radi bržeg rada sa bazama podataka. Ako isključite ovu opciju, umanjićete veličinu datoteke crteža i ubrzaćete učitavanje crteža sa podacima baze podataka. Možete da izaberete i otvaranje tabela (baza podataka) tako da možete samo da ih čitate (engl. read-only). Time ćete onemogućiti menjanje baza podataka iz AutoCAD-a.
Kartica User Preferences, prikazana na slici A-8, nudi razne parametre.
U odeljku Windows Standard Behavior možete da onemogućite standardne Windowsove prečice s tastature kao što su Ctrl+C za kopiranje (komanda COPYCLIP). Ako je ta stavka onemogućena, prečica Ctrl+C bi se vratila na značenje iz starih verzija AutoCAD-a i odgovarala bi pritisku na taster Esc. Možete da isključite i priručne menije koji se pojavljuju kad pritisnete desni taster miša na površini za crtanje ili na komandnoj liniji. U tom slučaju, pritisak na desni taster miša odgovara pritisku na Enter. Da biste otvorili okvir za dijalog sa slike A-9, izaberite Right-click Customization.
U odeljku Default Mode možete da izaberete Repeat Last Command (ponovi poslednju komandu) da biste desni taster miša upotrebljavali kao u verziji 14. U odeljku Edit Mode možete da izaberete Repeat Last Command da biste onemogućili priručne menije samo u slučaju da je izabran jedan ili više objekata, ali nijedna komanda nije u toku. Ako to uradite, pritisak na desni taster miša će automatski ponoviti poslednju komandu. Ako često birate objekat pre biranja komande, takvo podešenje bi moglo biti korisno, a priručni meniji ipak nisu potpuno onemogućeni.
U odeljku Command Mode imate tri opcije. Izaberite ENTER da biste onemogućili pojavljivanje priručnih menija kad god je neka komanda u toku. Tada ćete morati da upotrebite tastaturu za izbor komandnih opcija. Izaberite Shortcut Menu: always enabled ako želite da priručni meniji uvek budu dostupni. Izaberite Shortcut Menu: enabled ako želite da komandne opcije budu prisutne kao me?uopcija - priručni meni je dostupan ako komanda ima opcije, ali kada nema, pritisak na desni taster miša isto je što i pritisak na taster Enter.
Pritisnite dugme Apply & Close da biste zatvorili okvir za dijalog Right-Click Customization i vratili se na karticu User Preferences okvira za dijalog Options.
U odeljku AutoCAD DesignCenter kartice User Preferences možete da zadate podrazumevane merne jedinice za umetnute objekte (jedinice za izvorni sadržaj) i crteže (jedinice odredišnog crteža) pri prevlačenju objekata sa AutoCAD-ovog DesignCentera u crtež. AutoCAD koristi podrazumevane merne jedinice kada ne upotrebljavate sistemsku promenljivu INSUNITS (snimljenu sa crtežom) koja to zadaje. AutoCAD automatski skalira umetnuti objekat količnikom tih jedinica i jedinica crteža. Možete da izaberete svaku jedinicu od inča do parseka! Ponu?ena vrednost sistemske promenljive INSUNITS je nula, što znači da AutoCAD ne skalira objekat prevučen sa DesignCentera.
U odeljku Hyperlink možete da onemogućite kursor hiperveze (koji se pojavljuje kada kursorom prelazite preko hiperveze) i priručni meni hiperveze, kao i pomoćni natpis (ToolTip) koja se tako?e pojavljuje kada kursorom prelazite preko hiperveze.
U odeljku Priority for Coordinate Data Entry zadajete šta ima prioritet - unos sa tastature ili stalni OSNAP markeri. Ponu?eno je da unos sa tastature ima prioritet, osim u skriptovima - tako da možete da koristite stalne OSNAP markere pri izboru tačaka na ekranu, ali i da ih nadvladate unosom koordinata sa tastature.
U odeljku Object Sorting Methods zadajete kada će AutoCAD sortirati objekte redosledom od prvog ka poslednjem napravljenom. Ponu?eno je da se sortira samo izlaz PostScripta i izlaz za izradu crteža na ploteru. Stoga se objekti iscrtavaju na ploteru redosledom od prvog do poslednjeg napravljenog. Ako potvrdite Object selection, na primer, AutoCAD će tokom postupka odabiranja sortirati objekte od prvog ka poslednjem napravljenom. Zato, ako pritisnete dva objekta koji se preklapaju, AutoCAD će izabrati noviji objekat. U suprotnom, AutoCAD nasumice bira jedan od njih.
Pritisnite Lineweight Settings (podešavanje debljine linije) da biste otvorili okvir za dijalog prikazan na slici A-10.
Ovaj okvir za dijalog upotrebite za zadavanje parametara debljine linija. Više informacija o debljinama linija naći ćete u poglavlju 11.
U spisku Lineweights možete da zadate tekuću debljinu linije. AutoCAD se isporučuje sa tri standardna stila debljine linija - ByLayer, ByBlock i Default. Vrednost Default možete da podesite sistemskom promenljivom LWDEFAULT, koju AutoCAD prvobitno zadaje na 0.01 inča ili 0.25 mm. Svi novi slojevi imaju (naravno) podrazumevanu debljinu linije Default. Možete da zadate i neku specifičnu debljinu linije. U odeljku Units for Listing izaberite mernu jedinicu Millimeters ili Inches. Podrazumevaju se milimetri, verovatno zato što se debljinu pera plotera obično definiše u mm. Potvr?ivanje opcije Display Lineweight ekvivalentno je pritisku dugmeta LWT na statusnoj liniji - AutoCAD će prikazivati aktuelne debljine linija objekata. Ako imate više objekata sa debelim linijama, duže će trajati njihovo prikazivanje i regeneracija.
U padajućoj listi Default možete da izmenite podrazumevanu debljinu linija koju AutoCAD automatski koristi za nove slojeve.
Klizačem Adjust Display Scale možete da upravljate načinom na koji se debljine linija prikazuju na kartici Model. (Debljine linija se u okruženju Paper Space prikazuju u stvarnim jedinicama.) Na kartici Model debljine linija se prikazuju u pikselima, pomoću srazmere debljine piksela prema vrednosti stvarnih jedinica. Zavisno od rezolucije monitora, možda će biti potrebno da podesite razmeru prikaza da biste bolje videli debljine linija.
Rezultate svog podešavanja odmah možete da vidite u spisku Lineweights na levoj strani okvira za dijalog. Prevucite klizač trake za pomeranje nadole do dna, da biste videli razliku na debljim linijama.
Pritisnite dugme Apply & Close da biste zatvorili karticu User Preferences okvira za dijalog Options.
Kartica Drafting, prikazana na slici A-11, sadrži parametre za AutoSnap i AutoTrack.
U odeljku AutoSnap Settings možete da onemogućite simbol (oblik koji vidite za svaki OSNAP marker), magnet (koji privlači kursor karakterističnoj tački objekta) i objašnjenje (ToolTip) koje govori koju karakterističnu tačku ste našli. Ponu?eno je da se prorez ne prikazuje sa AutoCAD-ovim markerima, pošto ta kombinacija može da zbuni, ali ovde možete da odaberete da se prikazuje i prorez. Možete da odaberete i boju za marker AutoSnapa. Ponu?eno je da marker bude žut, što se lepo ističe na podrazumevano crnom ekranu. Ako promenite boju ekrana u belu, verovatno ćete i za boju markera odabrati neku tamniju. Možete da promenite i veličinu markera, povlačenjem klizača.
U odeljku AutoTrack Settings odre?ujete vizuelne elemente za automatsko praćenje:
U odeljku Alignment Point Acquisition možete da zahtevate pritiskanje na taster Shift za dobijanje tačaka. Ovo uradite ako vam se dešava da pribavljate tačke slučajno, što daje neželjene i dosadne prateće vektore koji samo smetaju.
Najzad, možete da zadate veličinu proreza koji AutoCAD upotrebljava kada izaberete OSNAP marker. Me?utim, ponu?eno je da se prorez ne prikazuje. (Možete da ga uključite u odeljku AutoSnap Settings, kao što je maločas opisano.)
Kartica Selection, prikazana na slici A-12, sadrži parametre koji upravljaju biranjem objekata.
Opcije u odeljcima Selection Modes i Pickbox Size, koje prilago?avaju AutoCAD-ov način biranja objekata, detaljno su razmotrene u poglavlju 9 pod naslovom "Prilago?avanje postupka biranja". Opcije u odeljcima Grips i Grip Size objašnjene su u poglavlju 10, pod naslovom "Prilago?avanje čvorova".
Kartica Profiles, prikazana na slici A-13, omogućava definisanje profila za više korisnika. Profil je skup parametara okvira za dijalog Options. Možda delite računar s nekim, a svako od vas želi da ima svoje parametre. Ili hoćete različite parametre za različite projekte. Zato definišite profil, dajte mu ime i pozovite ga kad otvorite AutoCAD.
Svi parametri odabrani u okviru za dijalog Options postaju sastavni deo podrazumevanog profila koji se pokreće pod imenom Unnamed Profile. Evo kako se definiše nov profil:
Da biste izabrali profil koji želite da koristite, izaberite Tools ➪ Options i karticu Profiles. Izaberite profil i pritisnite dugme Set Current. Pritisnite OK da biste se vratili u crtež. Posledice su vidljive odmah, kao što pokazuje slika A-15. Naravno, neki parametri se ne vide odmah, ali se na drugi način osećaju - npr. klasične AutoCAD-ove skraćenice s tastature, nepojavljivanje početnog okvira za dijalog i izrada dnevničke (log) datoteke.
Da biste otvorili AutoCAD sa odre?enim profilom, možete da ga zadate pomoću parametara na komandnoj liniji (objašnjeno u sledećem odeljku).
Kada pritisnete ikonicu AutoCAD-a da biste ga pokrenuli, uprkos postojanju Windowsa izvršavate komandu sličnu onoj koju ste nekada upisivali na DOS-ov poziv za unos komande. To se zove komanda na komandnoj liniji. Njen podrazumevani oblik je:
C:\Program Files\Acad2000\acad.exe
Vaša komanda na komandnoj liniji zavisi od toga gde ste instalirali AutoCAD.
Ovoj komandi možete da dodajete parametre, poznate kao switches, i tako upravljate onim što AutoCAD radi kada ga pokrenete. Izme?u komande acad.exe i parametra uvek stavite razmak. Tabela A-2 prikazuje parametre komande na komandnoj liniji koji su vam na raspolaganju i njihove funkcije.
Parametre možete da kombinujete. Na primer, sledeća komanda na komandnoj liniji otvara crtež "Bbrdo aptmni" u prikazu front i pokreće izvršavanje skript datoteke setup.
C:\Program Files\Acad2000\acad.exe "c:\crteži\Bbrdo aptmni.dwg" /v front /b setup
Ako ste koristili parametre komandi na komandnoj liniji u ranijim verzijama AutoCAD-a, možda će biti potrebno da izmenite njihovu sintaksu, ukoliko sada upotrebljavate dugačka imena datoteka i/ili direktorijuma.
Najlakši način da izmenite neki parametar komande na komandnoj liniji jeste da izradite prečicu za AutoCAD na radnoj površini ekrana (Desktop). Da biste to uradili, upotrebite Explorer za pronalaženje datoteke acad.exe (obično je u \ACAD2000). Pritisnite je desnim tasterom miša i iz menija izaberite Create Shortcut. Windows će napraviti prečicu s imenom Shortcut to acad.exe. Prevucite je na radnu površinu i promenite joj ime - npr. u AutoCAD 2000 ili samo AutoCAD.
Na primer, ako obično otvarate nove crteže zasnovane na istom šablonu, a hoćete da započnete sa crtanjem što je pre moguće, pokušajte sa ovakvom komandom na komandnoj liniji:
Konfiguracijska datoteka se stvara svaki put kad otvorite AutoCAD. To je ASCII datoteka podrazumevanog imena acad2000.cfg, koja uglavnom sadrži podatke hardverske konfiguracije miša i grafičke table. U AutoCAD-u 2000 iz nje su izbačeni podaci o konfiguraciji štampača i plotera. Slika A-16 prikazuje početak te podrazumevane datoteke.
Ako koristite nekoliko ure?aja za pokazivanje - na primer, malu i veliku grafičku tablu - mogli biste da izradite nekoliko konfiguracijskih datoteka da biste olakšali prelazak sa jedne na drugu konfiguraciju.
Ne bi trebalo da preure?ujete postojeću konfiguracijsku datoteku; umesto toga, pustite AutoCAD da je napravi. Problem je u tome što AutoCAD pretpostavlja postojanje samo jedne konfiguracijske datoteke i prepisuje novu preko prethodne verzije svaki put kada uradite nešto što utiče na tu datoteku - npr. kada dodate novi ure?aj za pokazivanje.
Upamtite da možete da koristite parametar komandne linije /c za zadavanje konfiguracijske datoteke. Da biste napravili novu konfiguracijsku datoteku, sledite ove korake:
Sada imate dve konfiguracijske datoteke. (Možete imati i više, ako želite.) Da biste ih upotrebili, promenite parametre komandi na komandnoj liniji za pokretanje AutoCAD-a, ali postoji i jednostavniji način, objašnjen u sledećem odeljku.
U ovom dodatku su razmotrena tri posebna načina za zadavanje konfiguracija crtačkih sesija:
Parametre komande na komandnoj liniji koristite za zadavanje profila i konfiguracijske datoteke i za drugačije konfigurisanje AutoCAD-a: npr. za otvaranje crteža sa šablonom ili za pokretanje skript datoteke prilikom otvaranja crteža.
Ako redovno koristite ove mogućnosti, treba da izradite nekoliko konfiguracija da biste olakšali otvaranje AutoCAD-a na odgovarajući način, i to ovako:
Na primer, evo komandi za pokretanje AutoCAD-a sa komandne linije iz dveju zasebnih prečica:
C:\Program Files\Acad2000\acad.exe /t acad /nologo
C:\Program Files\Acad2000\acad.exe /p steva /c steva.cfg /t luk
Prva komanda za komandnu liniju otvara crteže pomoću šablona acad.dwt i ne prikazuje logotip. Ona koristi podrazumevani profil i konfiguracijsku datoteku.
Druga komanda za komandnu liniju otvara crteže pomoću šablona luk.dwt i prikazuje logotip. Ona koristi profil steva i konfiguracijsku datoteku steva.cfg.
Sa svakom konfiguracijom mogli biste da pokrećete različite skript datoteke.
Ovaj način zahteva dosta vremena tokom priprema, ali kad sve obavite, štedi vreme pri pokretanju AutoCAD-a i pri tom umanjuje verovatnoću nastajanja grešaka.
Windows podržava mnoge štampače. Da biste instalirali štampač koji Windows podržava, izaberite Start ➪ Settings ➪ Printers i dvaput pritisnite ikonicu Add Printer. štampač koji je tako instaliran zovemo Windowsov sistemski štampač.
Upravljački programi Windowsovih sistemskih štampača su odlični za male stone štampače, pošto im je to i namena, ali nisu optimizovani za plotere s perima ili plotere velikog formata. Zato se AutoCAD isporučuje sa nesistemskim upravljačkim programima. Ti upravljački programi su posebno izra?eni za CAD. Ne možete da ih upotrebljavate sa ostalim Windowsovim aplikacijama.
AutoCAD sadrži Windowsov sistemski upravljački program za DesignJet plotere koje proizvodi Hewlett-Packard.
Da biste konfigurisali nesistemski ploter, upotrebite Plotter Manager. (Njega možete da iskoristite i za prilago?avanje parametara sistemskog štampača.) Postoji nekoliko načina otvaranja Plotter Managera:
Plotter Manager ima čarobnjaka (dvaput pritisnite Add-a-Plotter Wizard) koji će vas voditi kroz postupak konfigurisanja štampača. Sledite uputstva na svakoj stranici, koja se menjaju u zavisnosti od prethodnih izbora. Slika A-17 prikazuje ekran gde birate proizvo?ača štampača i njegov model.
Za više informacija pogledajte odeljak "Instaliranje štampača i plotera" u poglavlju 6 priručnika AutoCAD Help Installation Guide. Izaberite Help ➪ AutoCAD Help ➪ Installation Guide ➪ Chapter 6.
Tokom konfigurisanja plotera možete da uvezete PCP ili PC2 konfiguracijsku datoteku izra?enu za ranije verzije AutoCAD-a.
Rezultat konfigurisanja plotera je konfiguraciona datoteka plotera koja ima nastavak imena .pc3. Te .pc3 datoteke se čuvaju u direktorijumu Acad2000\Plotters. Konfiguracione datoteke plotera možete da koristite zajedno sa kolegama ili da ih kopirate na drugi računar, npr. prenosivi (notebook). Možete da konfigurišete više plotera. I za jedan ploter možete da napravite više konfiguracija. Da biste upotrebili neku .pc3 datoteku, izaberite je na kartici Plot Device okvira za dijalog Plot.
Na kraju rada sa čarobnjakom Plotter Managera možete da pritisnete dugme Edit Plotter Configuration da biste izmenili podrazumevane parametre svog plotera. Tako?e možete da pritisnete dugme Calibrate Plotter da biste proverili da li ploter tačno štampa.
Možete da preuredite konfiguraciju plotera i izmenite njegove originalne parametre. Postoji nekoliko načina za pristupanje toj datoteci:
Datoteka .pc3 nije ASCII datoteka. Kada otvorite .pc3 datoteku, videćete okvir za dijalog Plotter Configuration Editor.
Kartica General prikazuje osnovne podatake o ploteru. Ta kartica ne sadrži opcije koje korisnik može da konfiguriše, mada možete dodati opis plotera i njegovih parametara.
Kartica Ports omogućava izbor štampanja kroz neki priključak računara (uobičajeno), putem datoteke spremne za štampu i korišćenjem AutoSpoola za slanje crteža u red čekanja na štampač. Ako imate na raspolaganju više priključaka, izaberite jedan i konfigurišite ga.
Kartica Device and Document Settings, prikazana na slici A-18, sadrži one opcije koje zavise od vašeg štampača.
Kada izaberete stavku u gornjem delu Plotter Configuration Editora, odgovarajuće opcije postaju dostupne na dnu okvira za dijalog. Možete da konfigurišete sledeće:
Kada završite s izmenama, pritisnite OK da biste ih snimili u .pc3 datoteku. Možete da pritisnete i dugme Save As da biste napravili novu .pc3 datoteku. Pritisnite dugme Default ako želite da vratite sve parametre na njihove standardne vrednosti.