Uranila Kosovka devojka, Uranila rano u nedelju, U nedelju prije jarka sunca; Zasukala bijele rukave, Zasukala do belih lakata; Na plećima nosi hleba bela, U rukama dva kondira zlatna, U jednome hlađane vodice, U drugome rumenoga vina; Ona ide na Kosovo ravno, Pa se šeće po razboju mlada, Po razboju čestitoga kneza...