Čovek u senci
Ne volim da čitam knjige koje su u modi. Kao što napisana knjiga mora malo da odleži pre nego što bude objavljena, tako mi se čini da i knjiga u knjižari, kao vino u vinskom podrumu, treba malo da sačeka, pre nego što je pravi čitalac uzme u svoje ruke. Ako je pisac pravi i ako je knjiga dobra, za čitanje nikad nije kasno. Štaviše, za dobru knjigu ponekad nisu dovoljni dobar pisac, dobar izdavač i dobar čitalac. Potrebno je i vreme. Što je čovek stariji čini mu se da ima sve više dobrih knjiga i sve manje dobrih čitalaca.
Postoje ljudi koji vas nikad neće voleti i sa kojima se nikad nećete do kraja razumeti. To nije ni njihova ni vaša greška, još manje prokletstvo, to je samo dokaz da postoje naravi koje su nepomirljive.
U dvadesetom veku su gramofonske ploče bile ono što su u devetnaestom bile knjige, a najlepše pesme pisali su oni pesnici koji su ih sami pevali. Stare ploče, baš kao i stare knjige, ne treba prodavati. U njima se nalazi čitav jedan vek, sa svim našim ljubavima, nadanjima, sa svim našim neponovljivim životima.
Detaljni podaci o knjiziNaslov: Čovek u senci
Izdavač: Službeni glasnik
Strana: 126 (cb)
Povez: meki
Pismo: latinica
Format: 11,5, x 19,5, cm
Godina izdanja: 2012
ISBN: 978-86-519-0600-1